ZLATKO KALLE - RATNA FOTOGRAFIJA

11.11.2016

Izložba fotografija ZLATKO KALLE: DOMOVINSKI RAT 1990-1995 otvara se u Hrvatskom domu Vukovar u petak, 11. studenog 2016. u 18 sati.

Fotoreporter, fotograf, rođen 1965. godine u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti vrlo rano, već kao osnovnoškolac. Nakon MIOC-a, matematičke gimnazije, prelazi u Školu primijenjene umjetnosti, na foto odjel, gdje i maturira. Odmah nakon škole počinje sa samostalnim autorskim djelovanjem. Prva izložba Osorski motivi, maturalni rad, stoji još i danas u Osoru. Godine 1990. počinje s radom u novinarstvu, prvo u Večernjem listu a kasnije u Vjesniku gdje radi dugi niz godina kao fotoreporter i urednik fotografije. Istovremeno je suradnik mnogih fotoagencija i redakcija kao što su Reuters, AP, EPA i mnogi drugi. Objavio fotografije i radove u preko stotinu novina, tjednika, časopisa, na gotovo svim portalima u Hrvatskoj kao i  u inozemstvu. Fotografije objavio u preko pedeset knjiga. Sudjelovao na više od dvadeset izložbi, samostalnih i zajedničkih. Zajedno s fotoreporterima Vjesnika dobitnik je nagrade Zlatna kamera HND-a za 1995. godinu. Danas djeluje kao samostalni fotograf i fotoreporter.

Zadnji foto heroji

Ratni foto-reporteri bez sumnje su posljednji medijski heroji spremni umrijeti za istinu, izložiti se najstrašnijim prizorima i ljudskim dramama ne bi li posvjedočili ono što drugi ne mogu ili ne žele vidjeti.Zlatko Kalle ratni fotoreporter, snimajući fotografije čije probrane ratne fotografije imate pred sobom, pripada onoj generaciji ratnih fotoreportera koji su snimali dramu raskomadane i uništene Hrvatske, podijeljene na slobodne i okupirane zone, s tisućama poginulih civila i vojnika, ratnih invalida i što je nastrašnije - poginule djece.Kalle nije snimao onu neizdrživu scenografiju devetog kruga pakla koju su zabilježile tv kamere, masakrirane i preklane civile, gardiste, srušene ulice, četvrti i gradove. Iako u komornom postavu, njegove fotografije još jače pokazuju onu jezivu atmosferu rata, ne njegove žrtve, već one koji će to tek postati. To su ljudi uronjeni u rat, koji čekaju smrtonosni metak ili granatu, trenutak kada ce biti razneseni, vidjeti smrt najboljih prijatelja ili vlastite obitelji. Ako ustvrdimo da je najveća teoretičarka fotografije Susan Sontag bila u pravu kada je rekla da su ljudi otupjeli na fotografije užasa jer su one postale banalne, od koncentracijskih logora do gladnih u Africi, onda možemo ustvrditi da je Zlatko Kalle snimajući nasmiješenog gardista koji ce možda već sljedećeg trenutka biti ubijen, uspio načiniti djelo visoko emocionalne napetosti.U tom smislu, Kalleove fotografije,.postaju  univerzalne i bezvremene u skladu s glasovitom mišlju Marka Aurelija: "smrt nam se smiješi, jedino što možemo uzvratiti joj osmijeh". Dječak sa psićem postaje antologijska i bezvremena fotografija djece rata kroz povijest, minirani,mostovi vjerno predočuju kako je izgledala zemlja u kojoj su mnogi gradovi okupirani, Prvotno dio postava samostane izložbe Ratna fotografija autora Zlatka Kalle  a predstavljen je kao samostalna  izložba fotografija ,u sklopu znanstvenog skupa Domovinski rat- mogućnosti znanstvenog pristupa, 10 -11 listopada 2016 u knjižnici veleučilišta  Hrvatski studiji.Izložbu u Vukovaru  u suradnji sa autorom organiziraju Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatski dom  Vukovar.  Antologijska je i fotografija predsjednika Tuđmana s uzdignutim rukama na stadionu u Kranjčevićevoj – motiv pobjede,bez sumnje zadnjeg čovjeka koji je pokušao ujediniti "lijevu" i "desnu", uzdižući ruke i već tada hrabro zazivajući pobjeduTu je i brod Hrvatske ratne mornarice u valovima u naporu obrane obale od napada s mora s kojeg je, jednako kao s kopna devastiran, spaljen, uništen, oštećen ili opljačkan velik dio hrvatske kulturne baštine Šibenika, Zadra, Osijeka, Splita, Petrinje, sve do Dubrovnika što bilježi Vjesnikov fotograf na slavnom snimku udara granate u more tik uz dubrovačke zidine, inače na listi svjetske baštine UNESCO-a. Ističe se i fotografija izbjeglica koje tada nitko nije primjećivao jer su bili iz dvije male, ratom razorene i Europi i Americi četiri godine nezanimljive zemlje.Kalleove fotografije prošle su gotovo sve od naslovnica novina i knjiga u Hrvatskoj kao i inozemstvu i imaju sofisticiranu kvalitetu francuskog filma, onu sposobnost bilježenja trenutka kojeg ćete zauvijek pamtiti. Ne možete zaboraviti Kalleov snimak psa potpuno samog na ratnoj ulici, vojnika koji puši u stanci bitke, časne sestre koje prikupljaju drva ili oslobođene ljude u deliriju nakon akcije "Oluja", jer je fotograf zabilježio ono neiskazivo u prizoru, sposobnost čovjeka da preživi i u najstrašnijim uvjetima. Fotografije su ujedno filmične, kompozicijski vrlo pažljivo složene s objektima obično u centru, tim više pamtljive.Na kraju valja reci da su upravo ratne fotografije ono neprocjenjivo blago koje je Hrvatska odavno trebala predstaviti svijetu. Na žalost, društveni raskol na "lijevo" i "desno", teza po kojoj se izjednačuju hrvatska i srpska krivnja, dakle krvnik i žrtva prelila se i do dijela povijesnih katedri, što je isto toliko apsurdno kao što bi bilo da su američki i ruski generali 1945. odgovarali zbog  bombardiranja njemačkih civila u Drugom svjetskom ratu i sjedili u nirnberškoj sudnici. Na žalost, institucije koje su trebale valorizirati rat zanemarile su činjenicu da su cak i ranjenici iz Vukovarske bolnice odvedeni na stratište, da su stvarane tri srpske države na području bivše SFRJ, da su još prije masovno masakrirani Albanci na Kosovu, te prognane desetine tisuća Hrvata iz Bosne i Hercegovine i VojvodineStoga su danas ratne fotografije, medu kojima se nezaboravnom emocionalnošću ističu radovi Zlatka Kallea kao najvažnije svjedočanstvo istine koja je tada u ratu imala i najveću vrijednost.Kalle ove fotografije kao i radovi mnogih drugih ratnih kolega fotoreportera, poslane su i putovale su svijetom.Gotovo sve fotografije na izložbi objavljivane kako u hrvatskim tako i svjetskim novinama, medijima, neke na naslovnim stranama, nezadrživo šireći vijesti istine o ratu i stradanjima,u Hrvatskoj. Izložba zorno ukazuje kako su fotoreporteri novinari dobili, medijski rat, u tadašnjem vremenu, najvažnije. Osim gole novinske , fotovijesti , bilješke trenutka Kalle dobrim okom i vještom igrom svjetla i sjene pretvara realizam novinske fotografije u umjeničku, čime dodaje posebnu čar doživljaja gledanja. (Marina Tenžera)